Wtf?!


Rei pokupi svoje stvari. Današnji dan joj je bio neobičan. Tko bi rekao da će ona jednom spasiti život svojoj neprijateljici. Čak su uspjeli izvršiti zadatak najbolje. Morala je priznati da je Rioku spretan. Kako ju je samo uhvatio u zraku… Već je bila pomislila da je gotova. Rei se okrene i nađe licem u lice s Eny, a kraj nje su stajale Kira i još jedna cura. Znala je samo da se zove Kani. Eny i ona su bile najčešće pratilje Kiri.

„Što vi sad hoćete?“ upita Rei zaobilazeći ju.

„Znala si da je smaragd samo karavan, zar ne?“ optuži ju Eny.

„Ha! Kao prvo nije karavan nego paravan, a kao drugo nemam pojma otkud ti ta ideja.“

„Znala si! Priznaj!“ poviče Eny.

„Što je tebi? Radiš strku bez veze. I da sam znala, pa što onda?“

„Kujo glupa! Sada sam ja ispala glupača bez mozga, a ti junakinja jer si me spasila! A što je još gore, privukla si našeg Riokua!“ optuži ju pokušavajući izgledati zastrašujuće. Ali nije joj baš uspijevalo jer je Rei bila viša od nje i jača.

„Molim? Ha ha! Mora da se šališ! Ti hoćeš reći da sam ja namjerno riskirala život i da je to bio moj plan kako privući pažnju nekog glupog dečka?! Ovo je nevjerojatno!“ Rei nije vjerovala vlastitim ušima.

„Nemoj se sad praviti nevinašce. Ti samo hoćeš da mi mislimo kako ti se on ne sviđa. Želiš čekati dok ti ne raščistimo put  do njega pa ga onda misliš ugrabiti! Priznaj kujo!“ poviče Eny sada bijesna i nasrne rukom na Rei. Rei se izmakne i uhvati je za ruku.

„Slušaj kurvo! Da me nisi više vrijeđala! Za tvoju informaciju Rioku me ne zanima ni najmanje! A što se tiče tog oslobađanja puta! On nije nikakva igračka za koju treba pogoditi metu, a najbolji bacač osvaja jednu večer s tom igračkom! Zato prestani biti takva egoistična kuja i počni razmišljati svojom glavom, a ne Kirinom!“ Rei je vikala iz sveg glasa tako da su ih gledali svi. Među njima je bio i Rioku. Rei pustI Enynu ruku i okrene se te ode. Eny je ostala zapanjeno stajati, a onda joj priđe Kira i prebaci ruku preko ramena.

„Ne brini se. Ta kuja nije vrijedna živaca. Ja ću se pobrinuti za nju.“ Šapne joj. Eny je se malo smirila pa su onda otišli kućama.

Rei je bijesno koračala stazom prema kući. Vani je bio mrkli mrak i nije vidjela ni prst pred sobom. Put joj je osvjetljavao mobitel koji je držala u ruci. Tek sada ga je se sjetila upaliti. Na zaslonu su je dočekale još četiri Leonove poruke, jedna Maina i jedna Akirova. Nije pročitala niti jednu jer je bila umorna i nije se htjela opterećivati dodatnim stvarima. Uostalom, sigurno nije ništa hitno. Rei okrene mobitel prema cesti gdje je svjetlo osvijetlilo semafor. Začuje korake iza sebe. Pitala se tko je to budan u ovo doba. Okrene se i umalo se zaleti u tu osobu.

„Oh, oprostite! Nisam gledala kuda idem.“ Počne se ispričavati kupeći rubac s poda koji je ispao toj osobi. Kada je podigla pogled vidjela je da pred njom stoji Rioku.

„Otkud ti ovdje?“ upita ga pružajući mu rubac.

„Pošao sam ti vratiti traku.“ Odgovori vraćajući joj rubac u ruke. Sad je vidjela da to nije rubac već njezina traka koju je nosila oko ručnog zgloba. Nije se mogla sjetiti kada ju je izgubila.

„Hvala ti.“ Zahvali se uzimajući rubac od njega. „Nisi me pratio samo zbog trake, zar ne?“ upita ga. Rioku samo kimne glavom „Čuo si što sam rekla Eny?“ on opet potvrdi. „Trebam li nešto znati?“

„Da. Ne moraš više stajati u moju obranu. One to ionako ne bi shvatile. Bez veze se trudiš.“

„Pa više sam to učinila zbog sebe nego zbog tebe.“ Odgovori mu.

Rioku kimne glavom. „Svejedno hvala.“ Okrene se i ode na drugu stranu.

 

 


07.02.2009 | 00:20:06 | 10 Komentara | Printaj | * |


  veljača, 2009 
PUSČPSN
      1
2345678
9101112131415
16171819202122
232425262728 
 


....Komentari: Yes/No....



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Ja sam mrtwac..jedna slomljena dusha, komplicirana i luda do krajnjih granica.. nisam čowjek, samo sjena, progonim i oswećujem.. mrzim i ubijam.. dishem samo zbog nawike, a ziwim jer mi ne daju umrijeti.. uwijek che te me nachi na owoj adresi: krvavi_tragovi@hotmail.com
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost
Five Finger Death ...